Plivanje ili mučenje - drugi nastavak ...

Počela nova plivačka sezona i zamislite tko se tamo pojavio u kupačim gačama, naočalama za plivanje?
Možete početi pogađati. Broj pokušaja je za vas, čitače, neograničeni. Procjena je da ćete pogoditi od prve. I evo pogađanje može početi, a kad pogodite slijedite upute u nastavku.
Upute su kratke i jednostavne, - kad ste pogodili možete nastaviti čitati dalje.
Plivački debu(i) je bio u Novom Vinodolskom. Za početak sezone 5 km, a ja plivao prije samo tjedan dana prije i još u subotu ujutro krenuo, jer bus kreće u 4.30 (četiri sata i trideset minuta) na more i plivanje. Pokušaj spavanja, ali samo pokušaj i konaćno, vidi se more. Bus kasni, jer vrijeme dolaska je samo za orjentaciju, a kompić Hanza koji čeka i pomalo si čupa još ono malo kose, jer trebamo se prijaviti i napisati nam startne brojeve na naše ručice. Evo i to je gotovo i moj prvi start plivačkog maratona kreće iz mora. Nakon par minuta kad sam izvukao glavu iz mora, koma, pogled lijevo, pogled desno, nigdje nikog, samo se u daljini vidi zapjenušano more iza plivača. Ali uvijek ima neki ALI, tak i u ovoj priči. Pojavile se dvije glave i krenem za njima. Tempo je ok i mogu ga pratiti. I plivamo mi tako do boe koju uopće ne vidim u daljini, okret i dalje. Valovi polako izvlače snagu, a glave koje pratim, jedna ide lijevo, druga desno. E, sad budi pametan i plivaj po sredini. Konaćno još jedna boa, okret i samo nekih manje od kilometar do cilja, a more sve valovitije. I evo me, konaćno stigao do cilja, nakon više od dva i pol sata. Komentar sudaca u cilju nakon pet km plivanja: "loše zgledate, da vas prebacimo barkom do obale?" cca 50 m. A ja: "makar doplutao, ali idem sam nakon svega". A ono, jezik za tri broja preveliki, a tek koji gadan slani ukus u ustima. Sve je spasilo hladno pivo i grah, pa se život počeo vračati. Proglašenje smo dočekali i sad pitanje: dali na kupanje ili doma? Meni je bilo dosta kupanja za danas i slijedećih nekoliko godina i odlučih da more precrtam i da nema godišnjeg više na moru, barem dok ne zaboravim ovo danas.
Ali vrag nikad ne spava i sljedeći vikend, pogazio riječ i mi opet na plivanje. Ovaj put je dupli program, najprije u subotu Preko - Zadar, gdje sam pratnja u barci, ja plivam samo drugi dan u Biogradu 3, 5 km. Opet novi doživljaj i gutanje mora, jer je u povratku zapuhala bura, a mi plivamo protiv nje. Sad su bile manje dramatične izjave i nakon dva tjedna već plivamo Šilo - Crikvenica, od cca 3,7 km i bilo je ok, jer nas je prijatelj Ivek čekao sa pivom.
Nakon tri dana evo nas na Rabu. Staza od 4 km i opet malo juga, digla se trava, ali došao ispod dva sata. Noć u kampu i moje prvo kampiranje, ali spavanje kraj šator. Srećom bilo je toplo.
Nakon dva tjedna evo nas opet u Poreču, na Zlatnom delfinu, gdje je sve počelo prije godinu dana i gdje pliva više od tisuću ljudi. Ovaj put more nije bilo gostoljubivo i nakon tri sata takmičenje je prekinuto zbog jake bure. Za to vrijeme isplivalo nas je 860 i opet sam plivao 5 km i sa više treninga rezultat kao i godinu dana prije.
Za kraj je ostao Rovinj sa 5,6 km i poznatom strujom između Crvenog otoka, koju sam itekako osjetio i mislim da sam pola sata mahao, a ono "nikud i nikam". Kad sam konaćno prošao taj dio, čovjek iz pranje me pita "pa ne budete sad odustali". Mislim si o čemu on to priča, a ono ruke postaju sve teže. Nikog ne vidim da pliva i par sto metara prije mola gdje je cilj, konaćno neke glave koje uspijem prestiči. Ipak nisam zadnji, ali trebalo mi je skoro tri sata.
Ručak i proglašenje. Hanza je u CRO-CUP-u u svojoj kategorijii osvojio drugo mjesto, a ja ipak nisam bio ukupno zadnji.
Zaključak je bio da mi i dalje plivamo našeg "peseka" i da tu treba nekaj promijeniti ili se budemo i dalje mučili, barem ja ........

Plivanje I

došlo ljeto,... Toplo vrijeme, a mene opet lovi trkačka fjaka ili kak preskočiti trening. Da li je to bolest ili samo viroza? Pojma nemam, ali znam da mi je ljepše ne trčati, nego trčati i baš me briga za one druge koji "deru" i "štancaju" kilometre.
Da li to bude potrajalo? Neznam, ali prošle godine je trajalo samo kroz ljeto, a zamjena je bilo plivanje.
Kakve sad veze ima plivanje sa trčanjem? Neku veliku vezu ne vidim ni ja, jedino znam da je to alternativa kad uleti neka povreda, ali je dobro, naročito po ljeti. Ipak je ljepše u vodi nego se znojiti po kanalu, zaobilaznici ili ...
Sve je počelo, bez veze, prije dvije godina...
Ima neko plivanje u Poreču, zove se "Zlatni delfin",idemo? Pa ajde za društvo da i to probamo. Onda dojdeš, neznaš da li da plivaš kao pravi početnik 1.500 m, probaš na 3.000 ili najdužu dionicu 5.000 metar, za koje znaš da sigurno ne možeš isplivati. Ali tu je organizator koji te uvjeri "ti samo plivaj, a kad ne možeš mi te pokupimo sa barkom". Normalno tu se javi glupi ponos, "kaj ja stari maratonac, ako idem plivati, plivam najduži komad". Na kraju je i tak bilo, došao, plivao i došao do cilja. Oduševljenje. Dolazimo i iduću godinu, ali pripremljeni, a ne "pesek" stil.
Da bude glupost veća, prijateljev prijatelj je jedan od sponzora takmičenja i mi smo njegovi VIP gosti i malo pomalo ga "natovimo" da i on može preplivati "početničku" dionicu od 1.500 m, ali on ide, ako i mi idemo s njim. Međusobni pogled i već krećemo po suhe kupače i naočale za plivanje i "deri Pero". Sad su i valovi, ali smo uspjeli dojti do broda na 1.500 m. Istina bilo je teško, ali su nas dočekali sa čašom crnog vina za vračanje u život. Čovjek oduševljen i odlučan da iduće godine ide na veću dužinu, barem 3.000 m, euforija. Gibamo doma jer je večernji koncert na Špancir festu.
Drugo jutro krećemo u Ptuj na polumaraton, jer tradiciju treba nastaviti i trku ne preskočiti, a tamo problemi. Ruke ne slušaju, ko da nisu moje. Ramena ukučena i teška, a sad još i tri kruga. Ok, prvi ide nekak, drugi malo teže, a treći je bila muka živa i jedva sam se dovukao do cilja. Čak je i nekoliko trkača bilo iza.
Organizator nam je kao i svake godine dao karte za bazen koji je inaće bio prava relaksacija, ali ne ovaj put. Uspio sam nekako doplivati do polovice, ali kraj bazena je bio predaleko i najbolje rješenje je bio izlazak na suho.
I za tu godinu je bilo dosta plivanja
To be continued .....

Blog

Otvorio i ja svoju blog stranicu.
Da se hoće i sama pisati bilo bi super, a ovak? Zaboravio da postoji i danas se sjetim, pa da vidimo možda mi je netko upao i napisao koju pametno.
A tu razočarenje, nitko upao, samo moje početna piskaranja.
Da li netko zna da i ma negdje neki Blog kojeg otvoriš , a da se on sam piše i piše ....
Dosta gluposti,
nastavak slijedi......