Počela nova plivačka sezona i zamislite tko se tamo pojavio u kupačim gačama, naočalama za plivanje?
Možete početi pogađati. Broj pokušaja je za vas, čitače, neograničeni. Procjena je da ćete pogoditi od prve. I evo pogađanje može početi, a kad pogodite slijedite upute u nastavku.
Upute su kratke i jednostavne, - kad ste pogodili možete nastaviti čitati dalje.
Plivački debu(i) je bio u Novom Vinodolskom. Za početak sezone 5 km, a ja plivao prije samo tjedan dana prije i još u subotu ujutro krenuo, jer bus kreće u 4.30 (četiri sata i trideset minuta) na more i plivanje. Pokušaj spavanja, ali samo pokušaj i konaćno, vidi se more. Bus kasni, jer vrijeme dolaska je samo za orjentaciju, a kompić Hanza koji čeka i pomalo si čupa još ono malo kose, jer trebamo se prijaviti i napisati nam startne brojeve na naše ručice. Evo i to je gotovo i moj prvi start plivačkog maratona kreće iz mora. Nakon par minuta kad sam izvukao glavu iz mora, koma, pogled lijevo, pogled desno, nigdje nikog, samo se u daljini vidi zapjenušano more iza plivača. Ali uvijek ima neki ALI, tak i u ovoj priči. Pojavile se dvije glave i krenem za njima. Tempo je ok i mogu ga pratiti. I plivamo mi tako do boe koju uopće ne vidim u daljini, okret i dalje. Valovi polako izvlače snagu, a glave koje pratim, jedna ide lijevo, druga desno. E, sad budi pametan i plivaj po sredini. Konaćno još jedna boa, okret i samo nekih manje od kilometar do cilja, a more sve valovitije. I evo me, konaćno stigao do cilja, nakon više od dva i pol sata. Komentar sudaca u cilju nakon pet km plivanja: "loše zgledate, da vas prebacimo barkom do obale?" cca 50 m. A ja: "makar doplutao, ali idem sam nakon svega". A ono, jezik za tri broja preveliki, a tek koji gadan slani ukus u ustima. Sve je spasilo hladno pivo i grah, pa se život počeo vračati. Proglašenje smo dočekali i sad pitanje: dali na kupanje ili doma? Meni je bilo dosta kupanja za danas i slijedećih nekoliko godina i odlučih da more precrtam i da nema godišnjeg više na moru, barem dok ne zaboravim ovo danas.
Ali vrag nikad ne spava i sljedeći vikend, pogazio riječ i mi opet na plivanje. Ovaj put je dupli program, najprije u subotu Preko - Zadar, gdje sam pratnja u barci, ja plivam samo drugi dan u Biogradu 3, 5 km. Opet novi doživljaj i gutanje mora, jer je u povratku zapuhala bura, a mi plivamo protiv nje. Sad su bile manje dramatične izjave i nakon dva tjedna već plivamo Šilo - Crikvenica, od cca 3,7 km i bilo je ok, jer nas je prijatelj Ivek čekao sa pivom.
Nakon tri dana evo nas na Rabu. Staza od 4 km i opet malo juga, digla se trava, ali došao ispod dva sata. Noć u kampu i moje prvo kampiranje, ali spavanje kraj šator. Srećom bilo je toplo.
Nakon dva tjedna evo nas opet u Poreču, na Zlatnom delfinu, gdje je sve počelo prije godinu dana i gdje pliva više od tisuću ljudi. Ovaj put more nije bilo gostoljubivo i nakon tri sata takmičenje je prekinuto zbog jake bure. Za to vrijeme isplivalo nas je 860 i opet sam plivao 5 km i sa više treninga rezultat kao i godinu dana prije.
Za kraj je ostao Rovinj sa 5,6 km i poznatom strujom između Crvenog otoka, koju sam itekako osjetio i mislim da sam pola sata mahao, a ono "nikud i nikam". Kad sam konaćno prošao taj dio, čovjek iz pranje me pita "pa ne budete sad odustali". Mislim si o čemu on to priča, a ono ruke postaju sve teže. Nikog ne vidim da pliva i par sto metara prije mola gdje je cilj, konaćno neke glave koje uspijem prestiči. Ipak nisam zadnji, ali trebalo mi je skoro tri sata.
Ručak i proglašenje. Hanza je u CRO-CUP-u u svojoj kategorijii osvojio drugo mjesto, a ja ipak nisam bio ukupno zadnji.
Zaključak je bio da mi i dalje plivamo našeg "peseka" i da tu treba nekaj promijeniti ili se budemo i dalje mučili, barem ja ........
