Kad smo dobro prespavali, prošlogodišnju avanturu dala nam je novi poticaj da se za iduću sezonu, ako mislimo nastupati, ipak malo bolje pripremimo.
I tako smo po završetku trkačke sezone sve češće navračali na bazen i čak imali plivačku trenericu da nam malo objasni tehniku. Tu smo otkrili da plivanje baš i nije tak lijepo i lagano, kak nam se do sada činilo. Shvatili smo, teškom mukom, da smo se mi prije "samo kupali" i da smo samo malo brže plivali svaki svojeg "peseka" i bili malo brži od djece sa "šlaufom". Tehnika se ipak malo popravila, pa smo se naučili i disati na usta, a meni je trebalo 2-3 godine da to svladam ili sve to bilo po onom "da je teško starog konja učiti voziti". Mi smo ipak bili mladi, nadobudni i perspektivni daljinski plivači, po svojem stažu u tim krugovima.
Onda je došla na red licenca, koju smo trebali kupiti da možemo sudjelovati, a kad smo je dobili više nas ništa nije moglo spriječiti da i ove godine ne plivamo. Kalendar je bio dosta bogat, a more daleko i trebalo je izabrati . Odluka je opet pala da plivamo CRO-CUP i još neke bliže i interesantnije trase.
Za početak sam za dan Državnosti preplivao poznati Piranski zaljev. Izazov je bio preveliku i teško je bilo odoljeti mu i pogledati da li bude Joras u "stavu mirno" dok plivamo prek meje.Start je bio ispred Kanegre, a cilj ispred kasina u Portorožu.
Sredinom srpnja krenuo je plivački CRO-CUP i odmah smo složili dupli programa. U petak smo krenuli za Rabac, prespavali u šatoru u kampu i ujutro preplivali 5 K, a nakon ručka produžili za Novi Vinodolski i ujutro opet plivali istu dužinu. Krajem srpnja već smo u Omišu na PH, gdje more bilo hladno da je dio plivača izlazio iz vode ljubičasti. Početak kolovoza, već smo u Zadru i opet dupli program. Subota Preko-Zadar, a nedjelja Biograd, a spavanje na barki. Velika Gospa je rezervirana za Šilo-Crikvenica, a sljedeći vikend busom za Rab, a drugi dan smo već na Telaščici po buri.
Početak rujna , već smo u Poreču i po jugu završavam van limita. I konaćno za kraj Rovinj i opet jugo na početku, a za kraj bura i kiša na povratku doma i svega 13° Celzijusa.
Rezime bilo je dobro, popravili smo se, na nekima i za pola sata.
Postali malo iskusniji i lijepo se bilo družiti sa pravim plivačima, braćom Soldo, Krešo Čač, Dinko Jukić, ....
Nema komentara:
Objavi komentar