KALJUŽANJE U BALATONU ili 30. BALATON PLIVAČKI MARATON

Početkom 2010. godine mi je netko „uvalio bubu“ o plivačkom maratonu na Balatonu. Pronašao ja to na internetu, zlata vrijedno čudo tehnike, prijavio sam se i čekao taj vikend. Malo pogledao statistiku od prijašnje godine i vidim da je isplivalo 9300 plivača. Došao vikend i ko za inat nevrijeme. Odgodili to organizatori za 2-3 tjedna i opet nevrijeme. I tako to još 2-3 put i na kraju nije održano. 

Prošle godine operirao kralježnicu i nisam htio ni gledati plivačke maratone, ali sam dosta plivao, ali leđno. Došla nova godina i počeo malo kraul, a i raditi, pa osjetio da bi bilo dobro probati taj Balaton. Ne znam koliko je naših plivača to probalo i isplivalo, pa ajde idem i ja, možda kao prvi.

Ovaj put su organizatori napravili pametniju stvar i prvi termin je bio 07.07. i imao rezervu slijedeći dan i tak svaki vikend tokom srpnja i kolovoza, ako bude loše vrijeme, ali  teško da bude baš svaki vikend i da se opet ne održi. Trebalo nas je biti troje plivača iz Varaždina, ali na kraju išao sam sa Vilijem, stručnjakom za mađarski jezik, koji ima samo 85 godina i drugu godinu bude možda i plivao. Prijavu sam napravio „online“ da si malo pojednostavim komunikaciju s organizatorom za koje se zna da najčešće govore samo svoj jezik, pa si onda „trgaj“ prste u dogovoru s njima.

Krenuli smo oko pola sedam, usput na bankomatu u Letanyu podignuli forinte, jer su nam rekli da je povoljnije nego mijenjati euro i prije devet sati uz pomoć GPS-a bili na mjestu događaja. Organizator je osigurao dovoljno mjesta za parkiranje, tak da tu nije bilo problema i krenuli smo u smjeru u kojem je išla „masa“ drugih ljudi – plivača. Glavno okupljalište je bilo na nogometnom igralištu i kad smo vidjeli da je tu već par tisuća ljudi, jedno 10-15 šatora i bar 60-ak redova prema njima. Pokušali smo pronaći gdje možemo biti najbrže gotovi i da počnem plivati dok još nije jako vruće. Prva stvar koju sam osjetio dok sam čekao, da su nas počeli polijevati s vatrogasnim šmrkom, pa sam se prebacio u malo daljnji red do kud nisu mogli, ali bi mi nakon sat vremena čekanja dobro došlo malo vode iz zraka.

Organizacija je vrlo jednostavna, a istu su primijenili na porečkom „Zlatnom delfinu“. Znači kad se dođe, najprije treba obaviti „liječnički pregled“ ili mjerenje tlak i tek onda možeš podignuti startni broj, odnosno papirnatu i „chipiranu“ narukvicu koju ti postave na zglob ruke i spreman si za start, ali te prije ulaska u vodu još jedanput „skeniraju“  da vide da si njihov i da je sve u redu.

Uspio sam doći na red kod „doktora“ nakon sat i 15 minuta, koji je samo mjerio tlak, ali bez njegovog „parafa“  nisi mogao podignuti startni broj, ali kod njih je to išlo jako brzo i bilo ih jedno 10-ak. Sad sam zaključio da u toj masi bude jako teško da pronađem svoje stvari za presvlačenje i vrećicu, pa sam sve i fotić ostavio u autu, osim majice, kape i japanki koje mi je nosio Vili, a koji je na drugu stranu išao trajektom i trebao me čekati u cilju.

Otišli smo do start, gdje najprije prolaziš kroz tuš, pa ti skeniraju narukvicu i po stepenicama ulaziš u „kaljužu“ zvanu Blatno jezero ili Balaton u što sam se uvjerio da potpuno odgovara svojem imenu. Uredno sam si „popljuvao“ naočale protiv magljenja i optimistički ih htio oprati kod ulaska u vodu, a kad tamo, kao da su se kupale svinje i prvi korak je bio u tu mutnu, zmazanu vodu i upadanje do koljena u mulj, pa još jedan korak i propadanje još dublje. Sad vidim da drugi odmah počinju plivati, pa krenem i ja. Prvi zamah, u vodi se niš ne vidi, smrdi, pa ubrzam da odem dalje od starta, ali se bistrina vode baš i ne popravlja. Polako lovim ritam plivanja i zaključim, iako sam već malo dalje, da i dalje ne vidim ni svoje ruke u vodi, a kamoli kojeg susjednog plivača. Oko mene ima dosta plivača, pa zaključujem da sam brži od njih, a za prestizanje ili provlačenje između njih mora glava biti iznad vode i to tak sve do kraja na drugoj obali. Uz to voda je po temperaturi ko „pišalina“, pa sad ti plivaj.

Organizator se dobro potrudio i svakih cca 500m, u koridoru u kojem se plivalo, sa jedne i druge strane je bila boa sa oznakom udaljenosti koju smo preplivali, a na razmaku od cca 20-30m su bili poredani brodovi od start do cilja na drugoj obali, za lakšu orijentaciju i pomoć plivačima. Kak smo se udaljavali od obale, pojavili su se i valovi, koji su pomalo radili svoje na plivačima, dok se vidljivost pod vodom nije poboljšala ili jednostavnije rečeno da sam kod plivanja, pod vodom, jedva vidio samo dio ruke od lakta do ramena.

Još nikad nisam plivao među toliko plivača, a moguće ni nitko od naših hrvatskih plivača. Toliko različitih tehnika i stilova i konačno sam imao priliku i u njoj uživao da sam ih skoro sve mogao prestizati. Kad sam konačno vidio ciljna vrata na obali i nakon oznake za 5 km, vidio se „špalir“ koji su napravili kupači da se lakše možemo orijentirati i izaći prema cilju, plivači su počeli hodati, pa sam vidio da su brži od mene koji plivam, pa krenem u „hodački“ finiš. Izlaz i cilj je opet bio po stepenicama, skeniranje narukvice kod mjerioca, slikanje i konačno gotovo. Tu sam prvi put vidio vrijeme s kojim  sam bio zadovoljan, malo lošije nego sam si sam štopao, 2:05:54, a kod mene od ulaska do izlaska iz vode 2:04:02.

Kad sam malo bolje pogledao, vidim da je sve to je na jednoj velikoj ograđenoj livadi, gdje je bilo nekoliko redova za „dva forneta“ koje sam čekao jedno pola sata, isto tak red za vodu, majicu, sokove. I sve to čekaš na suncu i nakon svega opet bi dobro došlo malo kupanja ili bar tuširanje, ali treba pronaći Vilija i vrećicu sa stvarima za presvlačenje. Prođem taj ograđeni prostor 2-3 put, a Viliju ni traga. Izađem van i gledam oko cilja, po plaži, a njemu ni traga i pomislim da se možda već vrnul s trajektom natrag na start i polagano u kupaćim gaćama i bos krenem prema 200 metara udaljenoj trajektnoj luci. Tam već nekoliko stotina plivača čeka trajekt za drugu stranu. Usput se malo osvježim na vatrogasnom crijevu, kao većina ostalih pregrijanih plivača i čekača trajekta i primijetim da prolazi Vili i traži mene. Malo smo izmijenili „doživljaje“ i iskustva nakon „razlaza“ na mojem startu i zaključili da smo se još dobro i pronašli među toliko plivača i kupača i da sad kad poznajemo protokol i organizaciju, za drugu godinu treba točno definirati mjesto sastanka. Usput je Vili spomenuo da je kad sam startao, službeni spiker spominjao brojku od preko 8 tisuća plivača. Za to vrijeme je došao i trajekt s kojim smo nakon 40-ak minuta vožnje stigli na drugu (našu) obalu. Tu sam vidio da nije samo meni bilo vruće, jer smo sjedili na palubi, pa sam odmah iskoristio tuš u luci za osvježenje, kao i dobar dio putnika.

Lagana šetnja do auta koji smo se nadali da je već u hladu, ali nas je uredno čekao na suncu i tu smo vidjeli da je temperatura bila 34-35°C, pa sam ga odmah preparkirao u hlad i navalili na domaću hranu i koliko-toliko „hladnu“ pijaču.       

Prestizanje i provlačenje između plivača sa podignutom glavom, sam već sada, nakon plivanja, počeo osjećati  sa bolovima u vratu, ali bilo je gotovo i vrijedno truda, pa smo zaključili da treba čim prije krenuti doma, jer nas je čekalo oko 160 km vožnje, ali ovaj put malo brže.

Nadam se da idem(o) i slijedeće godine.     

Jahr:

2002 2003 2004 2006 2007 2008 2009 2011 2012

Name Sex Schwim Geburtstag Land kode Zeit Platz Zertifikat KRUNOSLAV BOROVEC F 1 1955-09-25 HR 02:05:54 1355 Certificat

Rezime svega da sam nastupio na 30. Balaton plivačkom maratonu ili preplivao Balaton sa sjeverne (Révfűlőp) na (Balatonboglár) južnu  obalu i postigao solidno 1352. mjesto od 10.055 plivača, a obzirom na prošlogodišnju operaciju kralježnice, valove i gužvu u vodi, super zadovoljan s rezultatom.

Konačna lista još nije gotova, samo su rezultati po državama i koliko sam uspio pronaći nastupilo je 10.055 plivača. Za sad još ne znam rezultat pobjednika, a drugi je imao 1:06:08 i bio pobjednik prošle godine.
Evo i adrese balaton-maraton

Statistika organizatora za 2012: 


The 30th Balaton Cross-Swimming statistics:
Nr. of participants: 10187
Man: 67,28%
Woman: 27,22%
Swimmers from other countries: 216
Number of countries: 26
Not finished: 2,3%
Oldest men: Tóth Tibor, 1930
Oldest women: Csabalik Gyuláné, 1934
Youngest men: Mohácsi Richárd Norbert, 2004
Youngest women: Geier Veronika, 2004
Best time (man): Kutasi Gergely, 01:02:29
Best time (woman): Ferenczi Fanni, 01:10:36
Average swim time: 2:41:23